El-Bākī

Baqāʾ je ostajanje — ono što je još tu kad sve ostalo ode. Korijen se kroz Kur’an provlači dvadeset jedan put, a njegov najpoznatiji oblik je množina: al-bāqiyāt aṣ-ṣāliḥāt, dobra djela koja vječno ostaju, u jednom ajetu stavljena naspram bogatstva i sinova, ukrasa u životu na ovome svijetu.

Pisanog oblika ovog imena nema u Kur’anu; ime nosi lista. Većina onoga oko čega krojimo svoje dane jeste, po mjeri ovog korijena, prolazna — i to je opis, a ne prijekor.