Es-Semī’a

Samʿ je sluh, i arapski naginje sluhu koji se odaziva, a ne onom koji samo bilježi. Od istog korijena dolaze istamaʿa, namjerno slušati, i riječ za uho.

U petnaest od dvadeset ajeta koji nose ovaj pisani oblik odmah iza njega dolazi El-Alīm — čuto, i shvaćeno — a u još četiri to je El-Besīr, sluh i vid imenovani kao jedno. Dvadeseti uopće nije o Allahu: on slijepog i gluhog stavlja pored onoga koji vidi i čuje i pita mogu li se oni uporediti. Neke se stvari uvijek kažu samo tiho, a to nije isto kao da nisu rečene.