El-’Azīm

ʿAẓīm znači velik — a ista tri slova daju ʿaẓm, kost, ono tvrdo oko čega je tijelo sagrađeno. Veličina u ovom korijenu ima u sebi građu, a ne samo obim.

Svih 36 ajeta koji nose ovaj pisani oblik završava tom riječju, a većina njome ne imenuje Allaha: trinaest ih nešto drugo naziva velikim — al-fawz al-ʿaẓīm, uspjeh veliki — tri opisuju Arš, a nekoliko obilje blagodati. Samo dvaput ispred njega stoji El-’Alī, a jedno od ta dva mjesta je kraj Ajetul-kursije. Neke stvari nisu samo uvećane male stvari.