Eš-Šakūr

Šukur je zahvalnost, a rječnici bilježe da se ovaj korijen koristi i za životinju koja se lijepo ugoji na vrlo oskudnoj ispaši — nešto malo što vraća mnogo više nego što je uzelo.

Jedini ajet koji nosi ovaj pisani oblik ne imenuje njime Allaha. Taj ajet zatvara odlomak u kojem se Davudovoj čeljadi kaže da se trude i budu zahvalni, i to rečenicom da je malo zahvalnih među Njegovim robovima: riječ je ovdje o nama, i nije laskava. Kad se kaže za Allaha, ista se riječ čita obrnuto — kao nagrađivanje malog, izvan svake srazmjere. Mali napori se ne gube, čak ni oni koji su se u tom trenutku činili kao ništa.