El-Mumīt

Mawt je smrt, a ovaj particip je onaj koji je donosi. Korijen daje i riječ za mrtvu zemlju, koju Kur’an rado uzima kao sliku nečega što će biti oživljeno — slova nisu ostavljena sama sa svojim očiglednim značenjem.

Ovaj pisani oblik nije u Kur’anu; ime je do nas stiglo kroz listu, a lista ga nikad ne stavlja zasebno: El-Muhīj mu je uvijek uz bok, baš kao što ta dva glagola u tekstu uvijek stoje jedan uz drugi. To što se ta dva imena navode zajedno najveći je dio onoga što se o tome ima reći.