El-Azīz

ʿIzza je snaga onoga kome se ne može prići, a isti korijen daje ʿazīz za nešto dragocjeno, zato što se do toga teško dolazi — dva značenja se oslanjaju jedno na drugo, kao da su ono što se ne može dosegnuti i ono za čim vrijedi posegnuti jedna te ista misao. Jedno je od najčešćih imena u Knjizi, u 64 ajeta, i gotovo nikad ne stoji samo: El-Hakīm dolazi iza njega 29 puta, Er-Rahīm 13, El-Alīm 6.

Devet od njih je u suri Eš-Šu’ara’, a osam je ista završna rečenica iza kazivanja za kazivanjem o vjerovjesnicima — snaga i milost u jednom dahu, iznova i iznova. Moć se u ovoj Knjizi nikad ne opisuje bez nečega što je drži u mjeri. Ono što se u tvom danu čini najjačim nije time i posljednja riječ o njemu.