El-’Afvu

ʿAfw je brisanje: za vjetar koji je zameo tragove logora, tako da se više nije vidjelo gdje je bio, kaže se ʿafā. Oprost u ovom korijenu nije zapis koji ostaje, samo s pomilovanjem — to je zapis kojeg više nema.

Nijedan od dva ajeta koji nose ovaj pisani oblik nije ime. Jedan je obična imenica u odgovoru na pitanje koliko da se udjeljuje — višak, ono što preteče — a drugi je uputa: sa svakim lijepo, traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni. Ista tri slova i brišu i opraštaju, što je možda jedan čin opisan s dvije strane. Jedno je kad ti progledaju kroz prste, a drugo kad se zapis sasvim izbriše.