En-Nāfia

Nafʿ je korist u praktičnom smislu — ono što zaista donese neko dobro. Manāfiʿ, iz istog korijena, jeste ono što Kur’an naziva koristima: ono što ljudi imaju od stoke, i od trgovine, pa čak i od stvari na koje ih upozorava.

Ovo ime je blizanac onog prije njega, i nijedan od ta dva pisana oblika ne javlja se u Kur’anu. Par se uvijek izgovara u jednom dahu jer i tekst ta dva glagola izgovara u jednom dahu, kao dvije stvari koje može činiti samo Jedan. Dobro koje ti stigne običnim putem ipak je dobro koje je stiglo do tebe.