El-’Adl

ʿAdl je ravnoteža prije nego što je zakon — korijen govori o dvjema stvarima jednake težine, i zato služi i za poštenu razmjenu i za protuvrijednost ponuđenu umjesto nekoga.

Svih pet ajeta koji nose ovaj pisani oblik koristi tu riječ za pravdu koje se od ljudi traži da se drže, a ne za Allaha: pisar koji piše po ʿadlu, sudije kojima se kaže da po njemu sude, spor koji njime treba izmiriti i ajet koji ga spaja s ihsanom — pravda, a onda nešto što ide dalje od pravde. Kur’an ovu riječ češće govori nama nego što je govori o Sebi. Pravda koja ti nije ukazana nije pravda koja je nestala iz svijeta.